Svako se rađa sa verom jer je ona zlatna nit koja nas spaja sa Celinom kao pupčana vrpca koja spaja majku i dete. Astrološkim jezikom rečeno, ona leži u esencijalnoj prirodi planete Neptuna.

Kao deca verujemo u bajke (Neptun) a sa odrastanjem ta čistota (naivnost) vere se gubi kao morska pena pod pritiskom „realnosti života“ (Saturn). Tada je za većinu ljudi lakše da svoja uverenja uskladi sa nekim važećim sistemom ili modelom verovanja koji je oblikovan od strane grupe, zajednice, kolektiva, nacije ili države. Često je taj model uverenja neki od modela kolektivnog verovanja koji ne mora biti opšteprivhaćen, kao što je to slučaj sa Religijom. To je jedan od vidova koncenzusa ili nečega što se podudara sa nivoom svesti pojedinca i što itekako ima veze i sa prošlim i budućim životima.

Model povezivanja putem zajedničkog verovanja kojem pojedinac teži, potpuno je prirodan i u tesnoj je vezi sa potencijalom samoosvešćenosti. Što je osoba samoosvešćenija, time je slobodnija i sposobnija da veruje sebi, tj Celini. Ta prirodna ljudska težnja za povezivanjem ima višeslojne oblike. Sociolozi i psiholozi je nazivaju potrebom za socijalizacijom, a ona je zapravo samo duboko ukorenjena potreba za povezivanjem sa Celinom. Na primer, mi astrolozi i zaljubljenici u astrologiju povezujemo se jer verujemo u Univerzum i njegove poruke koje su, zapravo, eho našeg Mikro Univerzuma. Meni se skoro uvek dešava da pri susretu sa nekim od kolega astrologa postanem kao Suncem ozarena i redovno pomislim: „Evo srodne duše!“. I naravno, sve to je bazirano na mojim astrološkim uverenjima. Takođe, ako postoje neka duboka uverenja koja potiču iz ovog ili nekog drugog života, u naš život će dolaziti ljudi ili ćemo otvarati vrata (svesno ili nesvesno) onim ljudima koji imaju ista ili slična uverenja. Tada dolazi do osećaja da smo „kao kod kuće“. Nadalje, naše akcije biće velikim delom determinisane tim uverenjima. Na kraju sve to izgleda kao simulacija našeg krajnjeg povezivanja sa Celinom. Dakle, potreba za povezivanjem najpre je bazirana na sistemu verovanja ili, još bolje rečeno, na sistemu naših „trenutnih“ uverenja, što ne mora biti u skladu sa našim pravim putem ili duhovnom stazom i sa Višim Ja.

Potrebe Višeg Ja

Retki su ljudi koji krenu da žive isključivo ono što predstavlja njihovo Više Ja. Retki su oni koji se otisnu na pučinu svog okeana (serija 12). Retki su oni koji ožive potrebe svog Višeg Bića. A da li ono ima potrebe? Ono ima samo jednu potrebu, a to je da ispuni zadatak Univerzalnog Nacrta koji se zove Univerzalna Ljubav. To Više Biće je naše Heliocentrično Ja, naše Sunce, simbolika serije 5, heliocentrični prikaz našeg trenutka rođenja. Inkarnirani smo da bi eksperimentisali ljubav jer nas je Tvorac pustio da budemo ON.

Svako se rađa sa verom jer je ona zlatna nit koja nas spaja sa Celinom kao pupčana vrpca koja spaja majku i dete. Astrološkim jezikom rečeno, ona leži u esencijalnoj prirodi planete Neptuna. Na najvišem nivou Neptun opisuje svest o božanskom Ja. Nadalje, vera je takođe smeštena i u 12. kući koju natus obično ne vidi jer se nalazi iza njega, predstavljajući njegovu senku. Vera je opisana i preostalim elementima serije 12 (vladar 12, planete u 12 i znak Riba). Vera i uverenja su pođednako povezani sa serijom 12. Važno je napomenuti da često ono u šta smo uvereni u trenucima okončanja života ostavlja utisnuća i zapise za buduće živote i velikim delom ih determiniše. Čin verovanja u nešto nije obična misao ili svakodnevno puko razmišljanje. Ono je jednako materijalnom utisnuću misli u telo do nivoa DNK.

Neptunova uverenja

Onako kako je serija 12 postavljena, naročito kakvo je stanje Neptuna, tako nam može biti dočarana putanja naših uverenja, kuda nas ona vode, na kakva iskušenja se može naići, da li je taj put laganiji ili teži? Pozicija po znakovima ukazuje na vrstu i kvalitet mogućih uverenja i ako se uzme u obzir generacijski upliv ove planete jasno je da uverenja nose i generacijski značaj i simboliku.

Naprimer, Neptun u znaku Device može dati uverenja u vezi sa skromnim načinom života, naučna, medicinska i farmaceutska uverenja, uverenja o služenju nekoga, nečega ili nečemu. U znaku Vage daje uverenja vezana za bračne ili partnerske zajednice. U znaku Škorpiona uverenja mogu biti povezana za pitanja seksualnosti, smrti, reinkarnacije, za mistična i ezoterijska uverenja. U znaku Strelca uverenja mogu biti filozofska, religijska, optimistična… U znaku Jarca uverenja se nalaze u sistemima, strukturama, tradiciji, pravilima, zakonima i redu, dužnosti i odgovornost, verovanju u autoritete, idole i vođe. Uverenja u znaku Vodolije su najčistija, najhumanija jer je u tom znaku Neptun egzaltiran dok u Ribama, uverenja se stapaju, ulivaju, spajaju, pročišćavaju, preispituju i postaju duhovna uverenja sa velikom šansom da se otkrije univerzalna povezanost i Celina.

Vera i uverenje

Ipak, treba razlikovati pravu veru od uverenja, pri čemu je neophodno osetiti da prava vera nema veze sa materijalnim, dok je uverenje tesno vezano za materijalno. Ono se oslanja u najvećoj meri na senzacije naših 5 čula i na emocije. I vera i uverenje su energije koje se po kvalitetu bitno razlikuju. Vera je jednaka stanju prosvetljenja dok je uverenje u većini slučajeva energija inercije i začarani krug točka karme.

Uverenje je uvek iskreirano od neke emocije ili potreba našeg slojevitog ega. Uverenja mogu biti nebrojena, religiozna, politička, humanistička, filozofska, astrološka, naučna, ezoterijska, teozofska, psihološka, patološka, ekološka, naturalistička, deterministička, fatalistička, hedonistička, materijalistička, duhovna, mistična, misteriozna…

Zatim, uverenja mogu biti formalna ili neformalna, stvarajući tako jedan talas oblika u potki koji privlači slična ili ista uverenja. Uverenje može biti potpuno nesvesno i veoma duboko, može imati traumatsku podlogu koja je u ovom životu ili u mnogim životima determinisala sudbinu pojedinca i danas je jednako determiniše. Takođe, uverenje može biti kombinacija svesnog i nesvesnog. Jedno svesno uverenje može biti izgrađeno na nesvesnom traumatskom uverenju koje predstavlja iskrivljenje (distorziju) ili lošu podlogu za realizaciju bilo čega u sadašnjoj inkarnaciji. Dakle, uverenje je čista konstrukcija ega, dok je prava vera vodilja ka apsolutnoj istini sebe koja se pronalazi u tišini. Ono u šta smo uvereni, doslovno do srži, čini promene i određuje naše akcije, bez obzira šta je to ali ne treba zaboraviti da samo jedna vera postoji a ona je vera u Celinu.

Sva naša uverenja konstruišu našu stvarnost ali ne i obavezno realnost i ono što naše Više Biće jeste. Uverenja se tokom života mogu menjati, manje ili više burno, manje ili više lagano, manje ili više šokantno. U svakom slučaju, to je u vezi sa Uranom i njegovom simbolikom oslobađanja. Uran se vezuje za nivo probuđenosti našeg kosmičkog Bića. Predstavlja mogućnost kontakta sa kosmičkom svesti kao i tišinu koja je preduslov za pronalaženje prave vere. Njegova egzaltacija je u znaku Škorpiona te to oslobođenje donosi simboličku smrt ali i renesansu ili ponovno rađanje. Što je Uran sam slobodniji od izazovnih aspekata i položaja (u kući, znaku i dispoziciji) u našoj natalnoj karti, to su oslobađajuće promene manje šokantne i olujne. Uran je uvek „vis major“, prvi korak spoznaje postojanja nečeg većeg i šireg, izvan granica našeg Ega.

Vera, ona prava, najčistija nije veća od „zrna slačice“.

„Istinu vam govorim, kada biste imali vere kao zrno slačice, ako biste rekli ovoj planini: premesti se odavde na ono mesto, i ona bi se premestila; ništa vam ne bi bilo nemoguće“

reče Učitelj. (Mateja 17, 20)

Misli koje nam svakodnevno dolaze i odlaze ne puštaju „korenje“ ako u sebi ne sadrže živo i jako seme uverenja. Serija 3 označava naše misli koje po pravilu postaju realnost u nekoj budućnosti. One imaju mogućnost jače materijalizacije što je uverenje u tu misao jače, tj. što je utisnuće energije doživljenjog (emocije ili osećaja) jače i dublje.

Realnost uverenja

Postoje razni oblici ljudskih uverenja koja čine čuda jer su utisnuta do nivoa DNK. Većina nas se na bilo koji način susrela sa takvim pojavama na bilo koji način. Najekstremniji primeri za to su misteriozna isceljenja, stigmate, materijalizacija stvari… Međutim, iz ličnog iskustva primetila sam da ta ista pojava ili tehnika (bazirana na uverenjima) ne funkcioniše na isti način kod svakog. Kod nekih ljudi ona uopšte ne funkcioniše jer isti u tu tehniku nisu uvereni. Ako se veruje u magiju daje joj se snaga da postane stvarnost i suprotno tome, ako se ne veruje u nju ona nema snagu realizacije. Iz tog razloga treba biti jako oprezan sa uverenjima, što ponovo zavisi od nivoa probuđenosti pojedinca.

Da bi nešto postalo realnost, vidljivo i opipljivo, potrebna je napojenost i natopljenost uverenjem do nivoa DNK gde nema mesta sumnji. Na primer, molitva koja nije izgovorena u dubokom i svesnom uverenju nema snagu kao molitva izrečena (ili ne izrečena) „od srca“.

Isto tako, kada se grupa ljudi zajedno moli, u dubokom uverenju, u ljubavi i svesti, stvara se jak talas oblika u potki koji može da utiče na promenu svesti šireg kolektiva. Tako to funkcioniše i na ličnom nivou. Što je jače uverenje u to što se misli, realizacija je jača. Među ljudima ima raznih uverenja ali je neizbežno konstatovati da ona često mogu dovesti do nesporazuma, a time i do sukoba većih ili manjih razmera. Sve je to, naravno, rizik koju uverenost u nešto nosi ali na kraju krajeva sva ta uverenja i bogatstvo izraza vode ka Celini i Jedinstvu.

Kakvu god veru da imamo, u šta god verovali, ta vera nas postavlja u „potpunu sigurnost“ koja je u sinhronizaciji i harmoniji sa nivoom svesti na kome se nalazimo, ali ponavljam – ne i obavezno u potpunu realnost našeg Višeg Ja.

Vera – moć Neptuna

Većina nas sva svoja uverenja vremenog izgrađuje na iskustvima (iz mnogih života) satkanim od emocija i emotivnih doživljaja. Tokom mnogobrojnih života eksperimetišemo raznorazne oblike uverenja. Dakle, uverenja su usko povezana sa emocijama, ali prava vera je očišćena od svih emocija. Očišćena od svih doživljaja naših 5 čula, od govora, od misli, od pogleda na stvari. Sva druga uverenja ili, jednostavno rečeno, iluzije vraćaju nas na „popravne ispite“. Razočarenje ne postoji, ono ukazuje samo na nedostatak vere. To je jedna strana simbolike Neptuna ili Posejdona i svih njegovih zavera i bezbrojnih lica. On je neuhvatljiv kao voda koju ne možete zadražati u ruci. Vera se ne hvata, već se njoj prepuštamo. U veru se ne veruje, ona se živi kroz svest o Celini i neraskidivoj povezanosti svega postojećeg.

Uverenje je svakako energija. Ipak, uverenje u nešto „ne pokreće planine“ već to radi ona prava vera, koja je očišćena od uverenja i koja je sveta unutrašnja vatra. Ona pomaže duhovno uzdizanje. Ona pokreće i uklanja unutrašnja ograničenja – „planine“ sa našeg duhovnog puta.

Svaki kontakt serije 12 sa svesnim planetama, naročito Suncem i Merkurom (jer su i lične planete) gde nije isključen i Jupiter (koji se nešto kasnije u životu aktivira, jer predstavlja daleku planetu), daju potencijal osvešćivanja i pročišćenja uverenja.

Ne bojte se svojih loših ili negativnih misli, već preispitajte svoja uverenja. U svakom slučaju, sva naša uverenja predstavljaju put ka pravoj veri, pri čemu svako ima svoj put. Četrnaest narednih godina je pravo vreme za to jer je Neptun na svom terenu, u svom znaku.

Podeli ovaj članak:

Povezani članci