Čudni su naši Univerzumi i naši svetovi. Kažemo da se razlikujemo, da nas dele godine i daljine, da smo različitog temperamenta i da govorimo drugim jezikom. Mogla bih naći još milion razloga zbog koji se ljudi razdvajaju, ali samo jedan zbog čega se uvek spoje, a to je ljubav.

Čudni su naši Univerzumi i naši svetovi. Kažemo da se razlikujemo, da nas dele godine i daljine, da smo različitog temperamenta i da govorimo drugim jezikom. Mogla bih naći još milion razloga zbog koji se ljudi razdvajaju, ali samo jedan zbog čega se uvek spoje, a to je ljubav. Ona je kao dete, ne poznaje granice, sve jezike razume, a vreme je za nju relativna stvar. Da je ljubav bezvremena i da je njome moguće putovati kroz vreme, dokaz su razne, fantastične priče ispričane na tu temu, a još kad Neptun isplete mrežu, dobijamo čaroliju na filmskom platnu. Deo jedne takve filmske magije doživela sam odabirom jednog filma. Zbog neobične priče i jakog utiska koji je ostavio na mene, morala sam da zabeležim trenutak kada sam počela da ga gledam. Mom iznenađenju nije bilo kraja kada sam napravila horoskop za taj momenat kada sam počela da gledam film.

Radi se o filmu “Kuća na jezeru” sa Sandrom Bulok i Kianom Rivs u glavnim ulogama. To je ljubavna priča između dvoje ljudi koji imaju prilično čudnu prepreku kako bi ostvarili svoju ljubav. Prepreka koju moraju savladati je vreme, jer njih dvoje žive u potpuno različitoj stvarnosti, ali opet nekako uspevaju da ostvare kontakt. Svako od njih živi svoju sadašnjost. Ona živi u 2006. godini, dok je on još uvek u 2004. godini i, kako sam rekla da je vreme za ljubav relativna stvar, počeli su da pišu jedno drugom pisma, sve dok se nisu zavoleli. Onda je Ljubav poželela da se prošlost (Saturn) i budućnost (Neptun) spoje u sadašnjosti (Uran). “Da li je ovako nešto moguće?” pitate se. Kada Venera i Neptun umešaju prste, sve je moguće.

Ceo film se bazira na pisanju (3°) ljubavnih (Vaga) pisama. Iako žive u različitom vremenu oboje su vezani za jednu stvar – kuću na jezeru. Naime, nekada je Kejt živela u toj kući, a kasnije se u nju uselio Aleks (Kianu Rivs), ali u nekom drugom vremenu. Na samom početku filma, doktorka Kejt Forester (Sandra Bulok) napušta (Venera na 29° konjunkcija Neptun) posao u maloj ordinaciji u predgrađu i odlazi u veliku čikašku bolnicu (dispozicijom Venera ide na mesto Urana u znak Ovna – novi grad, novi početak). Teško joj je (preko Urana Venera je u kvadratu sa Plutonom) da napusti prelepu kuću (egzaltirani Saturn – vl. 4. polja) koju je iznajmljivala, (Venera konjunkcija vladar 6. polja – podstanari) prostran i komforan dom (Jupiter trigon Pluton iz 4. polja) velikih prozora koji gledaju na mirno jezero (Saturn trigon Neptun). Polazeći u grad, Kejt u sandučetu ostavlja poruku (Venera trigon vrh 3. polja) za sledećeg stanara (Venera trigon Jupiter iz 8. polja – sledeći stanar), moleći ga da joj prosledi poštu. Međutim, pismo umesto budućem stiže u ruke bivšem stanaru (Venera trigon Saturn – separacija). Aleks Vajler, talentovani, ali frustrirani i ekscentrični arhitekta (egzaltirani Saturn kvinkunks Uran) koji radi na obližnjem gradilištu, nalazi kuću zapuštenu, prašnjavu, (Pluton u Jarcu) i zaraslu u korov. Uprkos neslaganju sa ocem (Saturn kvadrat Sunce) odlučuje da je restaurira (Pluton u 4. kući) i od nje napravi divan i ugodan dom (Saturn u Vagi) za sebe i Džeka (Merkur u Jarcu). Džek je mali pas lutalica koji kuću voli podjednako kao i njegovi vlasnici (Merkur u 4. polju). Pas je neobičan po tome što živi istovremeno i sa njim i sa Kejt Forester, što znači da na neki način putuje kroz vreme i predstavlja istinskog Glasnika (Merkur). Zahvaljujući psu ovo dvoje mladih ljudi veruju da je njihov kontakt realan. Ako malo bolje pogledamo Džeka (psa) videćemo da je to mali Kerber (Merkur konjunkcija Pluton), za kojeg ne postoje granice; Džek prelazi iz sveta u svet (Merkur na 8°) jer je „stariji“ i „mudriji“ od vremena (Merkur u Jarcu konjunkcija Pluton).

Nakon prvog „zalutalog“ pisma, usledilo je drugo, zatim treće i kako je vreme prolazilo, tako je i njihova ljubav izgledala sve stvarnija i realnija. Jedno drugom su bili u mislima, delili dobre i loše dane, pa je ponesen osećanjima Aleks poželeo da povede Kejt u jednu „sasvim običnu subotnju šetnju“ (Saturn – subota). Ostavio joj je mapu sa obeleženim mestima gde je želeo da zajedno prođu u različitim nivoima realnosti. Hteo je da joj se približi i oseti je tako što će za sobom ostaviti trag kako bi shvatila da je on stvaran. U trenutku šetnje videla je natpis na jednom zidu koji je glasio: “Kejt, ja sam sada sa tobom. Hvala ti za divnu subotnju šetnju”. Izbledela od vremena (Aleks je u 2004. godini, a Kejt u 2006.) stajala je poruka. Oni su zaista bili zajedno. Trigon je egzaktan, što je sadašnji momenat, ali su minuti prošli. Venera polako odlazi od Saturna, ali oni se još uvek nadaju. Šta je to što ove ljude spaja i nekom nevidljivom silom ne dozvoljava da se odvoje? Oni su u recepciji. Žele da završe odnos, ali kao da jedan drugom pripadaju. Nakon divne subotnje šetnje Aleks je poželeo da zakažu i pravi sastanak. Ona je birala vreme i mesto. On je morao da sačeka period od dve godine kako bi došlo do susreta.

Dana 14.02. 2006. trebao se dogoditi pravi susret.

Da li je moguće progresirati ovaj horoskop?

Tog dana je Kejt sa prijateljicom bila na trgu, kada se iznenada desila saobraćajna nesreća. Pritrčala je da pomogne, jer je to dužnost lekara. Međutim, bilo je suviše kasno. Nesrećni mladić joj je preminuo na rukama, a ona je tužno gledala kako se gasi život u njegovim toplim, bademastim očima. Bio je to dan kada je trebala da se vidi sa Aleksom koji je živeo u 2004. godini. Otišla je na sastanak koji je bio zakazan dve godine ranije, sela za rezervisani sto u restoranu i čekala da se Aleks pojavi.

Koliko god to izgledalo čudesno, ali Univerzum je toliko živ da daje opise i odgovore čak i kroz progresiju trenutka koji je za nekoga od nas bitan (u ovom slučaju mene, kao gledaoca filma), pa je sasvim moguće progresirati ovaj horoskop na trenutak njihovog zakazanog susreta!  

U sekundaru, ascendent je skoro na samom stepenu pada Venere sa Merkurom na poslednjem stepenu Strelca, što ne obećava mnogo. Ali kako je ovo ipak neobična priča sa Venerom na 29° Vodolije, to bi bila slika njihovog dogovora. Trenutak beskonačnosti opisuje ovaj Merkur koji sa natalnom Venerom pravi do u minut egzaktan sekstil (29°34'). Koga to Venera čeka kada je tog jutra na rukama ispratila mladića, (sek. Venera egzaktan kvinkunks sa Marsom, vladarem 8. polja) ispratila daleko, ispratila u smrt (8.polje). Nije ni slutila da je mladić koji je preminuo na njenim rukama zapravo bio njen mladić (vladar natalnog 7. polja), onog koga SADA čeka, onog zbog koga se trenutak pretvara u večnost. Čeka, ta Penelopa, ali uzalud, on neće doći, jer se sa 29° niko ne vraća. Da se samo setila te kobne raskrsnice (Uran) i iznenadnog sudara (Uran kvadrat Mesec) na trgu, u centru grada (Mesec u 10. polju), među masom ljudi (Mesec u Raku) shvatila bi da je tamo bio On.

Za trenutak priča u filmu ide u drugom smeru – svako živi svoj život i svoju sudbinu. Nakon sastanka na kojem se nije pojavio, Kejt je poželela da prekine suludi kontakt sa Aleksom. Obnovila je staru, zamornu, ljubavnu vezu (Venera dispozicijom preko Saturna ide u kvadrat sa Suncem) i rešila da zaboravi svog Saturna. Meseci su prolazili, točak sreće se okretao čas na jednu, čas na drugu stranu. Neki su gubili, a neki dobijali. Sve je izgledalo normalno do trenutka kada je otišla sa starim partnerom u agenciju za izgradnju. Tamo je ugledala uljanu sliku kuće u kojoj je nekada živela i poželela je da upozna autora tog dela. Tada je usledio trenutak istine. Bio je to 14.02.2008. godine, ravno dve godine od dana kada je trebala da se sretne sa Aleksom. Saznaje da je autor slike (Aleks) na putu do grada doživeo saobraćajnu nesreću i poginuo (Saturn dispozicijom ide na mesto Venere, na 29° i konjunkciju sa Neptunom). Sam kraj znaka Vodolije opisao je iznenadni (Vodolija) završetak (29°) jednog mladog života. Zapitala sam se kako će se dalje odvijati film i da li će ljubav (Venera) pobediti vreme? Uplašena i tužna Kejt je otrčala do stare kuće na jezeru (Jarac) i napisala poslednje pismo.

Minuti poslednje scene su trajali poput večnosti. Kejt je ubacila u sanduče svoje poslednje pismo i uplakana i tužna molila je (Venera konjunkcija Neptun na 29°) samo jedno: „Čekaj me, molim te, samo me čekaj…“ (Venera trigon Saturn). U pismu je stajalo još par rečenica, da otkazuje sastanak za dve godine i da želi da on dođe do kuće na jezeru dve godine kasnije. Opet minuti traju kao večnost i poput mita o Penelopi, vernoj ljubi Odisejevoj, koja je godinama čekala svog muža da joj dođe iz rata, tako je i Kejt verovala i bila strpljiva. Da li su uspeli da pobede vreme? Da li je Saturn (vreme) bio na njihovoj strani? Ako stvari uporedimo po mitu o Penelopi, nakon mnogo godina, ona je svog Odiseja dočekala. Ali naša Penelopa se nalazi na 29° Vodolije i minuti je dele od 00° Riba, na koji će čim zakorači, otići u zagrljaj Jupiteru i zauvek zaboraviti svog Odiseja, svog Saturna.

I kao stihovi u pesmi Konstantina Simonova „…čekaj me, ja ću sigurno doći, čekaj me, samo čekaj dugo…“ tako je i ovaj naš Saturn dočekao svoju Veneru, svoju vernu Penelopu.

U nastavku vidimo da Aleks uspeva da pročita njeno poslednje pismo, poruku koja će ga spasiti i održati u životu. U pismu saznaje da će se desiti nesreća, na raskrsnici (Saturn kvinkunks Uran) gde će izgubiti život (Satun dispozicijom ide na 29° konjunkcija Neptun). Sa zahvalnoću Aleks odlaže pismo i oseća radost koja ga preplavljuje.

Kraj filma

U horoskopu za sam kraj filma, dobijamo sasvim drugačiju sliku. Ascendent na 29° sa egzaltiranim Saturnom na samom Ascendentu koji ponosno stoji na svom tronu kao pobednik i uživa u moći sadašnjeg trenutka. Vladar Ascendenta je Venera, verna Penelopa koja je ipak dočekala svog Odiseja, dočekala ga je u svojoj kući, svom domu (Venera u 4. polju). Venera je bila srećna u svojoj „kući na jezeru (Venera u 4. polju konjunkcija Neptun) srećna sa svojim Saturnom, svojim vladarem (Saturn vladar 4 polja). Sam 5° na vrhu 4. polja simbolika je ljubavi i njihove sreće, a pisma koja su nekada pisali kroz nebično poštansko sanduče zauvek su bacili u zaborav (Pluton u Jarcu u 3. kući).

 

Ponekad mislimo da možemo da utičemo na stvari i događaje, ali kasnije se ispostavi da smo samo pijuni na šarenoj šahovskoj tabli, vođeni rukom Velikog Majstora. Brilijanta ruka našeg Tvorca ume da povuče poteze poput vrhunskog umetnika… I taman kad pomislimo da smo shvatili kako povlači poteze dobijemo „šah – mat“. Zato se prepustimo Univerzumu neka nas nosi kroz svoj čudesni, bezvremeni svet. Nekada to može biti kroz filmsko platno, ali nekada to doživimo u realnom životu. U ljubavi je vreme ipak relativna stvar, pa zato pazite jer se ovakva ljubav može i vama dogoditi.

 

Podeli ovaj članak:

Povezani članci