I pored toga što Persefona nije bila jedna od Olimpskih božanstava ona je predstavljala centralnu figuru Eleusinskih misterija koje su dve hiljade godina pre Hrišćanstva predstavljale najvažniji verski obred u Grčkoj u kome se slavilo novo rađanje života posle smrti.

I pored toga što Persefona nije bila jedna od Olimpskih božanstava ona je predstavljala centralnu figuru Eleusinskih misterija koje su dve hiljade godina pre Hrišćanstva predstavljale najvažniji verski obred u Grčkoj u kome se slavilo novo rađanje života posle smrti.

Boginja Persefona se putem grčkog mita o Demetri prepoznaje u dva vida – kao Kora – Demetrina mala devojčica koju je Boginja Majka odgajala najvećom pažnjom i ljubavlju i kao Persefona – Hadova žena i vladarka podzemnog sveta.

Stoga ovaj arhetip, ukoliko je snažan, može igrati dvojaku ulogu u životu žene Persefoninog tipa, koja se izražava kroz snažnu povezanost sa majkom, ali i čednošću, naivnošću i potpunom zavisnošću od svoje majke, pa do potpune zavisnosti od strane svoga supruga, koju Persefona razvija od trenutka kada stupi u brak.

Kora predstavlja bezimenu devojčicu koja još uvek ne zna ko je i koja živi bezbrižnim životom u kome sve odluke koje se nje tiču, donosi njena majka. Neke žene prolaze kroz ovu fazu “Kore” tokom svoje mladosti u kojoj ne vide jasno sebe, svoje kvalitete ni mogućnosti svog potencijala, dok neke ostaju “male devojčice” tokom čitavog svog života, ne uspevajući da se otrgnu kontroli svog najbližeg okruženja i da postanu samosvesna bića koja u potpunosti drže ključeve svoje ličnosti, odluka i seksualnosti. Ponašanje arhetipa Kore je ponašanje večnih adolescentkinja koje nisu sposobne da odluke o svom životu donose same i obično ih prepuštaju drugima. Stoga nisu u mogućnosti da jasno sagledaju sebe i svoj put u životu pa se teško opredeljuju i za karijeru kojom će se baviti.

Odnos arhetipa Kore ili Persefone poseduje snažnu vezu sa majkom, što je sprečava da razvije svoju samosvesnu ličnost i nezavisnost od majčinog uticaja. Za nju, njena majka sve najbolje zna i stoga se Kora trudi da na svaki mogući način udovoljava svojoj majci, da bude poslušna, smerna, opirući se svakom mogućem iskustvu koje predstavlja važnu fazu u razvoju žene. Ovim odnosom Demetre i Persefone, majka se u većini slučajeva projektuje na svoju kćer, kroz koju ona zapravo odgaja samu sebe. Stoga, kada Persefona odlazi za svojim životom, što je u antičkom mitu predstavljeno njenim odlaskom u Had, majka oseća da zauvek gubi onaj deo sebe same bez koga ne pronalazi više dalji smisao života.

Ovo je takođe ona slika smernosti mlade devojke koja se najčešće viđa u patrijarhalnim porodicama u kojima je uloga kćeri definisana tradicijom i krutim patrijarhalnim običajima. Stoga se ovakve devojke vaspitavaju da ne izražavaju svoju volju, da budu smerne, tihe, poslušne, pasivne i u potpunosti zavisne od volje svojih roditelja. Ovakvim vaspitanjem, devojka se priprema na život supruge, koja će biti u apsolutnoj vlasti svoga muža bez mogućnosti iskazivanja svoje volje, pri čemu će svest o sebi samoj staviti na oltar svog bračnog života.

Persefona je naučena da se lako oblikuje i prilagođava svemu onome što se od nje očekuje. Stoga je njena volja u potpunosti dezintegrisana, a pokušaj ispoljavanja njene ličnosti joj se vaspitanjem sugeriše kao pogrešno i grešno.  Ove žene u svom braku predstavljaju manifestaciju onoga što njihov suprug želi da ona bude, pri čemu možemo uvideti da na izvestan način Persefona gubi ne samo svoj karakter, već i individualnost svoje duše. Pa zar to upravo nije slika stepena pada Meseca, koji se vezuje za arhetip Persefone, na kome se ova Duša dezintegriše pod vlašću Plutona, koji upravo na ovom stepenu doživljava svoju egzaltaciju, ostvarujući svu svoju moć?

Skoro sve tradicionalne patrijarhalne kulture, nose sliku Kore i Persefone u kojima se ženska smernost i poslušnost lišene volje i samosvesti veoma cene i poštuju i čak pripisuju čašću porodice iz koje je devojka potekla. Stoga, ukoliko bi se ona ohrabrila da pođe putem svoga srca, donoseći svesnu odluku o izabraniku sa kojim želi da provede život, to se karekterisalo kao veliki društveni prestup, čime je ona u očima zajednice okaljala obraz i čast i svoje porodice iz koje je potekla.

Tako su i samo dve “planete” u okviru našeg sunčevog sistema, kojima je pripisan utelovljeni ženski stvaralački princip, što su Venera i Mesec, putem jedine dve društveno prihvatljive ženske uloge supruge i majke hiljadama godina usmeravale ispoljavanje ženske ličnosti kroz civilizacijske tokove kao jedine društveno prihvatljive i dozvoljene. Međutim, osim supruge i majke od mladih žena – kćerki se očekivalo da budu Kore i Persefone, dok je svaki drugi obrazac ispoljavanja ženske svesti bio prepoznat kroz neprilagođenu Lilit, koja se uvek vezivala za posrnuli i društveno neprihvaljivi ženski princip.

Međutim, i pored toga što se Persefonino prvo iskustvo povezano sa Hadom vezuje za njenu otmicu, kome odlazi bez svoje volje, što je ključni psihološki kod za Persefonu, ona vremenom ipak postaje gospodarica podzemnog sveta u kome sazreva, stiče iskustva ovladavanja svojom ženskom stvaralačkom energijom ali i svojom seksualnošću. Upravo osvešćujući sebe ona preuzima vlast nad samom sobom i stiče nesagledivu moć kojoj se i smrt pokorava. Stoga prava vladarka ženskog zodijačkog znaka Škorpiona postaje upravo osvešćena Persefona.

Snažni medijumi, koji prenose poruke premilnulih osoba, kao i psihijatri koji se bave prolaženjem kroz hodnike podsvesti svojih pacijenata, ali i oni koji se bave razotkrivanja simbola u snovima, mogu živeti snažan arhetip Persefone.

Ipak, na nivou fizičkog izgleda i karakteristika ličnosti, Persefonu možemo prepoznati putem njene mladolikosti, naivnosti, čednosti, nekad i odsustva seksualnosti, kojom ona može odisati ali je ne mora biti i svesna, kao i po nedostatku odlučnosti i preuzimanja odgovornosti u domenu ličnog života.

Ova deca i u svom devojačkom dobu mogu biti introvertna, nekada i blago autistična, krhka, osetljiva i veoma zavisna od svojih roditelja, kojima su veoma privržena, a posebno majci. Sa druge strane otac tokom odrastanja ovog deteta može biti u drugom planu i prepustiti vaspitanje u potpunosti majci, ali takođe može izgledati i nezainteresovano za ulogu očinstva u životu deteta.

Sobzirom na Persefoninu vezu sa podzemnim svetom i njenim ovladavanjem njegovih tajni, osobe sa ovako snažnim arhetipom mogu imati izuzetno razvijenu intuiciju, kojom osećaju i vide stvari koje drugi ljudi ne primećuju i mogu imati izuzetno jake medijumske sposobnosti, ali takođe mogu ovladati i dubokim i tajnim znanjima.

Žena Persefona ima snažnu potrebu da uvek bude nečije dete, pa će i prijateljstva sklapati sa osobama jakog karaktera koje će uvek imati zaštitnički stav prema njoj. Ona prijateljstva vezuje i za vođstvo drugih nad njom i prijatelji joj obično pomažu kod donešnja važnih životnih odluka i izbora.

Kada je o izboru muškaraca reč Persefona privlači tri tipa ljudi jačeg pola: muškarce koji je po svojoj mladosti, neiskustvu i bezbrižnosti podsećaju na nju samu, zatim veoma magnetične i opasne muškarce koji mogu biti i sa duge strane zakona, kao i one koji se osećaju večnim dečacima koji imaju strah od odraslih žena usled svoje nesposobnosti da preuzmu odgovornost za svoj život.

Važne lekcije na putu odrastanja Kore ka samosvesnoj čarobnici podzemnog sveta – Persefoni se odlikuju u jačanju njene volje, preuzimanju odgovornosti nad sopstvenim izborima i donošenjem odluka u svom životu, kao i prihvatanjem sopstvene seksualnosti kojom Persefona ovladava nad kreativnom stvaralačkom ženskom energijom. Veoma je važno da se ove žene uče istrajnosti u ostvarenju ciljeva koji proizilaze iz donetih odluka čime će savladati lekcije o preuzmanju odgovornosti za svoje obaveze koje se moraju ispuniti. Njihov razvoj podrazumeva i borbu sa svojom neodlučnošću, pasivnošću i prepuštanju inerciji.

Podeli ovaj članak:

Povezani članci

Atena u potrazi za majkom

Van svih običaja, boginju Atenu je rodio tata. Naime, Zevs je progutao trudnu Metidu, da bi mu kasnije Hefest probio slepoočnicu odakle je iskočila Atena, odrasla i pod punom ratnom opremom.

Saznaj više

Hermes u psihološkim obrascima

Psihološke odlike grčkog mitološkog Hermesovog obrasca, počinju da se ispoljavaju još u dobu detinjstva, jer je i najupečatljiviji deo Hermesovog mita povezan sa njegovim najranijim detinjstvom.

Saznaj više